Porod u Petrovoj – iskustvo i savjeti

Puknuo je vodenjak, muž panično vodi ženu u bolnicu, ona vrišti kao iz petnih žila uz pravilno disanje, hi hi hu hu, pa vrišti još malo, pa još puno. Muž je sav živčan, žena psuje, drži ga za ruku – lomi kosti. Doktor se dere, vidi se glavica, još jedno tiskanje, hajdemo možete vi toooo. AAAAAAA, UUUUUUU, tiskaj, tiskaj………..kme kmeeeeeeee. Došla je bebicaaa! <3

Tako si najčešće opisujemo u glavi proces poroda, iako je kaotično, istina je daleko od gore napisanog. Donosim vam svoje iskustvo poroda u Petrovoj bolnici, što je prethodilo i slijedilo nakon i par dobronamjernih savjeta. No, zapamtite… SVAKO ISKUSTVO, SVAKI POROD JE PRIČA ZA SEBE. Ne postoje dva ista iskustva.

Dani prije poroda

Kao što je u naslovu napisano, rodila sam u Petrovoj. Odabrala sam tu bolnicu jer je najveća i najpoznatija u Zagrebu, nisam htjela komplicirati s drugim bolnicama i istraživanjima. Tamo su mi rodile i kuma i sestrična, pa sam se vodila za time.

Moj službeni, očekivani termin poroda je bio 11.12., ja sam termin prekoračila za tjedan dana. Službeno trudnoća traje 40 tjedana, ako se termin poroda prekorači, ovisno o stanju plodne vode, CTGu i urednom ultrazvuku i pregledu, ginekolog može odlučiti da se termin produži za čak 2 tjedna! Ti zadnji pregledi bili su mi jako teški. Dugo se čekalo u ambulanti, strepila sam od svakog CTGa, sve me lagano već boljelo i nerviralo. Nisam se ništa otvarala, jedino mi je cerviks bio skraćen. Ambulanta za trudnice u Petrovoj nije baš najlješe mjesto na svijetu. Toaleti su često bez wc papira, mali su i nekada dosta prljavi. Oprema u ambulanti je stara i defintivno je potreban jedan veliki update. Pomalo mi je i žao osoblja koji tamo radi i voljela bi da im se uskoro obnove prostori. 

Otvaranje ušća maternice i skraćivanje cerviksa je sasvim normalna pojava pred porod. Tijelo se polako sprema za porod.

Tjedan dana prije poroda, primijetila sam da sam imala sluzavi isjedak, koji se zove sluzni čep. Kažu da porod polako počinje ispadanjem tog čepa, no može proći i više dana do poroda, kao u mom primjeru. Pripazite samo ako vidite krv ili sukrvicu, te nazovite rodilište za daljnje upute i savjete.

1 dan prije poroda

Zadnji pregled imala sam 18.12. i na tom pregledu mi je rađena Amnioskopija tj. pregled stanja i količine plodne vode. Plodna voda je bila blago zamućena, te su doktori odlučili da naredni dan idem na inducirani porod. Bila sam već u 41 tjednu, ultrazvuk je pokazivao zdravu i dovoljno veliku bebu. Nije mi bilo baš drago, jer sam čula da inducirani porod dulje traje i više boli. Drugačije je kad trudovi krenu prirodno. Najgore od svega je što moraš doma odmarati kako bi tijelo bilo fizički spremno. Ali, tko će sada još i spavati!? Pa sutra mi dolazi beba. 🙂 Sva živčanost i nervoza, koju nisam imala tijekom 9. mjeseci trudnoće, prelila se u taj edan dan.. Jadni moji doma. Javno im se ispričavam za ponašanje tada i nakon poroda… 🙂 Lupili me hormoni.

I tako ja živčana i umorna provodim cijeli dan u strahu, malo u razgovoru s prijateljicama (to mi je nekako najviše pomoglo). Navečer mi je, ranije spomenuti, sluzni čep potpuno ispao. Pretpostavljam, kao posljedica amnioskopije. Slobodno googlajte kako izgleda i nemojte se prestrašiti- nije baš najdivnija stvar na svijetu. 🙂

Dan D! Dan za porod! 

Zaspala sam, nakon podužeg razgovora s Robertom, negdje oko 23 sata. I odjednom oko 1 sat u noći, osjetim ja neku malo jaču bol u predjelu trbuha. Bol je takva da u tom trenu ne možeš disati. Svaki trud, je bol koja te “paralizira” i tih par sekundi na početku moraš stati i prodisati. Iskreno, sada kada se prisjetim te boli, pa čak i one najjače, gotovo da je se ne mogu sjetiti. Da, boli! Boli jakoooo, ali vjerujte mi nije ništa što se ne može izdržati.

Kako su bolovi bili jako nepravilni i donekle blagi, nismo se žurili u bolnicu. Ja sam se otuširala i obrijala – nemojte zaboraviti na to, jer će vas u suprotnom obrijati prije porod u rodilištu. Probudili smo moju mamu i polako krenuli. Bez mame nigdje <3

Do bolnice smo došli jako brzo, grad je bio poluprazan. Parkirali smo točno ispred Petrove bolnice i nismo platili parking. U tom trenu o tome nismo razmišljali i računalni smo da ćemo 100% dobiti kaznu koja iznosi 60 kn, tj. isto kao i da smo platili cjelodnevnu kartu. Mislim da bi parking trebao biti bolje riješen. Često se dogodi da je parking ispred Petrove pun. Apeliram na Grad Zagreb i bolnicu da probaju nekako to riješiti 🙂 Drugo rješenje je da vas dovezu do glavnog ulaza u bolnicu. S autom možete i na brdašce koje vodi do glavnih vrata, ali se nesmijete parkirati i zadržavati. Na ulazu smo se javili dežurnoj sestri i odmah nas je odvela na prvi kat u predrađaonicu na pregled. Ne znam gdje je vrijeme prošlo, ali nismo se ni okrenuli, a već je bilo 3 sata. Trudovi su postali intenzivniji. Mladi doktor me primio na pregled, a smjena je izgledala relativno mirno. U tom trenu je bila samo još jedna rodilja u boxu i jedna koja je ležala na krevetu u predrađaonici. Dok sam se presvlačila u haljinu za porod, doktor me ispitivao o trudnoći i pregledavao je dokumentaciju. Dobila sam uputu da kažem Robertu i mami da slobodno odu doma i dođu oko 9/10 ujutro. Kako mi je ovo prvi porod mislili su da ću roditi tek popodne. Hvala bogu da nisu odmah otišli, jer se to nakon pregleda pokazalo krivim. Bila sam već 6 cm otvorena i trudovi su naglo počeli jačati. Dali su mi klizmu i odmah me smjestili u box.

Već je bilo 5 sati, opet je vrijeme proletjelo. Robert se presvukao u zaštitnu odjeću i ušao je sa mnom u box. Priključili su me na CTG, preko kojeg su pratili trudove i otkucaje srca bebe. Sve nakon toga mi je u magli. ahaha. Boljelo je jako, nisam dobila epiduralnu, dali su mi nešto protiv bolova u venu, što je dosta pomoglo. Uspjela sam se malo odmoriti, čak i odspavati. Bila sam u nekom nesvjesnom stanju. Kad bi trud došao, fokusirala bi se u jednu točku u boxu i gledala u nju dok trud ne prođe. Iskreno, vježbe disanja i samo disanje mi nije ništa pomoglo. Najgori dio mi je bio pred kraj, kada je došao poriv na tiskanje, a svi govore da se ne smije tiskati, nego da se trud pokuša prodisati. Najgorih pola sata mog života. 🙂 Više puta tijekom tog razdoblja, pokušavali smo tiskati, prvi put nije uspjelo. Nisam dovoljno jako tiskala. Ups. Je l’ možemo ponoviti vježbu? Doživjela sam čak i izmjenu smjene i vizitu. Ne čini mi se da sam bila jako glasna. Jesam jaukala ali u granicama normale. Pored mene je bila curka koju sam slušala na početku i koja je baš jako jaukala, na kraju su je prebacili na carski. Cijelo vrijeme sam si razmišljala, samo da ne moram na carski, samo na ne moram na carski.

Promjenom smjene, došla je i nova babica. Tu je bila i nova specijalizantica. Glavni doktori se uključuju samo ako se nešto zakomplicira i samo povremeno obilaze rodilje. Možda i bolje. Specijalizantica mi se više posvetila, bila je pažljivija. Sam porod je većinski obavila babica. Sjećam se samo da mi je u jednom trenu rekla, dušo ja to radim već 20 godina, ništa ne brini. 🙂 <3 U toku poroda su mi morali staviti kateter, malo je mi je žao što su mi ga dali jer sam kasnije imala problema na wcu, to je ipak strano tijelo.

Sami porod/potisak, trajao je možda dvije minute. Kada je bebica bila spremna, sestra i doktorica su tempirale kada da jako stisnem. Opet nisam uspjela iz prve. No, za drugi tisak sam se dobro pripremila. Jakoooooo udahnula i jedan, dva, tri – BEBA JANA JE BILA VANI! Plače, sve je u redu. Hvala Bogu! <3

Istog trena bol je prestala, istog trena moja dezorijentiranost je prestala. Podigla sam glavu, desetak znatiželjnih učenika medicinske škole gledalo je moj porod. Ajmeee. Sram me. Ali jbg, i ja sam u srednjoj (da išla sam u medicinsku) gledala porod male Lane, sve mi se to vratilo. hehe. Ajme gotovo je, bebu mi nakon pregleda i Apgara 10/10 stavljaju na prsa. Beba Jana bila je teška 3300 i duga 51 cm.

Robert nas čvrsto grli i oboje blago plačemo. Ja se fizički osjećam odlično. Mogla bi hodati. No, nakon poroda treba poroditi i posteljicu (pola sata od poroda). To nije uopće bolno, Nakon što tijelo prođe šok od poroda, ovo je ništa. Svakako je važno da babica ili doktor potpuno uklone posteljicu, jer se događa često da ista ostane unutra, pa rodilje moraju naknadno na operaciju. Na samom kraju procesa, dolazi šivanje pukotine nastale u vaginalnom dijelu. Neću lagati, osjetila sam iglu od analgetika isto kao i  šavove. To je iznimno osjetljivo područje, neki šavovi moraju prolaziti kroz mišić. Ali eto, što se mora, nije teško. 🙂

Zapamtite, porod je dosta neuredna stvar, zaboravite na intimu. Budite spremni da će vas pregledati više doktora i sestara. Možda ćete doživjeti i izmjene jutarnje, popodnevne ili noćne smjene, a možda ćete porod obaviti i pod budnim okom desetak znatiželjnih učenika i studenata medicine i škole.

Nakon poroda, u boxu smo ostali nekih sat vremena. Za to vrijeme je pristiglo dosta novih rodilja, bilo mi je drago da nisam došla u tom kaosu. Kako je odjel bio pun novopečenih mamica, morala sam u boxu čekati slobodan krevet. Nema veze, sat vremena duže s našom bebom! Beba se malo mučila sa prihvaćanjem dojke, ali je sisala. Nakon tih sat vremena, Janu su odveli na odjel, a moji i Robertovi su je uspjeli vidjeti jako kratko. Kažu da im je izgledala odraslo, kao već velika beba. <3

Mogu reći da je osoblje rodilišta bilo i više nego ljubazno i brižno. Za prvi porod sve je prošlo savršeno i relativno je kratko trajalo. 

Bol kod poroda je neizbježna i boli, jako jako, ali vjerujte mi tih par sati nije ništa nasprem problem koji dolaze nakon. Bol nemogu usporediti sa niti jednom drugom, a imala sam gadnu zubobolju i upalu živaca. No, kada bi me sada pitali da se prisjetim te boli, nema šanse da bi se sjetila. Čak bi rekla da sam potpuno zaboravila kako i koliko boli. Nakon poroda dolazi pravi izazov. Prvo ustajanje, prvi odlazak na wc na malu i veliku nuždu. Prvo tušitanje, a da ne govorim o dojenju. Iskustvo s dojenjem ću napisati u posebnom postu. Nemogu vjerovati da sam sve to preživjela, a istog trena se nešto u glavi promjenilo. Postala sam odrasla, odgovorna, puna ljubavi, brige. Sada sam mama <3